beats by dre cheap

Dubrovački krovovi

 

Na početku ovogodišnjih, 59-tih po redu Dubrovačkih ljetnih igara u koje su uprte mnoge oče osjećam bolnu potrebu da napišem nekoliko rečenica o dubrovačkim krovovima, kao petoj dimenziji našeg najvećeg i najljepšeg bisera na Jadranu. Grad čije ime je poznatije od imena naše države, poznat je po svojoj izuzetnoj ljepoti. Izgleda kao otvorena školjka na hridi podno Srđa (412 m). Ne zna se da li je ljepši iz ptičje perspektive, s morske strane ili iznutra. Grad koji ima dušu i koji vas prima u svoje okrilje u kome nalazite čudan mir ispunjen ugodom da niste sami, kao da je samo vas čekao. Ovo je grad koji volim. Osjećam da mu pripadam i da on pripada meni. Ovo je grad u kome mi ne treba društvo. Samotne i sjetne ulice unose mir u moju dušu, a šetnja svakim korakom donosi neki prizor neponovljiv za moje oči.Osjećam se kao istraživač u raju i jasno mi je zašto je irski pisac Bernard Shaw rekao: „ Oni koji traže raj na zemlji moraju doći u Dubrovnik!“ Godinama dolazim u Dubrovnik i uvijek me iznenadi svojom intimnošću unutar zidina, toplinom kamena, slikovitošću uskih ulica, ljepotom gradnje, šarmom prekrasnih pročelja, širinom Straduna, bogatstvom kulturnih vrednota i naravno svojim impresivnim zidinama i krovovima.. Ipak što  više godina prolazi iz tog grada odlazim sve tužnija. Ne trebam biti neka stručnjakinja da bih primijetila kako pri restauraciji betonom zamjenjuju kamen, kako se izbijaju stari zidovi da bi se proširio prostor kafića ili kako se polako zauzima prostor grada u korist pojedinaca. 

Tuga tog grada se osjeća,…. ponajbolje na njegovim zidinama,…. podjednako u suton kao i rano ujutro……. Dok ljepotom opijeni turisti spavaju ili se pripremaju za noćni život, ovaj grad kao da tuguje. Sam, stoljećima spašen od raznih barbara, pokleknuo je u posljednjih 30 godina. Najprije potres 1979. godine, onda bombardiranje u domovinskom ratu, a danas razni dušobrižnici koji su ga „obnovili“ i obnavljaju sistemom čerupanja paunovih pera. Narušene su spomeničke vrijednosti tvrđave Revelin, Katedrale, Kneževa dvora, krovova, i mnoge druge. Da se dignu iz grobova nekadašnji graditelji Dubrovnika čudom bi se čudili kako suvremenici uz svu tehniku i znanje nemaju pojma o gradnji.Te suvremene promjene su dubrovčanima vidljive na svakom koraku, kao i zaljubljenicima u taj grad.

Najveću tugu doživljavam šećući 1948 m dugim zidinama u suton, kad se sunčevo rumenilo prospe po crveni krovovima.

Kao dijete bila sam u Dubrovniku i dobro se sjećam kako sam pitala zašto su krovovi žuti i tko ih je farbao. Tada sam čula da se poseban crijep radio za dubrovačke krovove i da ga zovu kupe- kanalice. Tek kasnije sam doznala da se proizvodio u Kuparima, otuda i ime kupe i da su ga pri izradi vlažnog lomili preko nadkoljenice da bi imao traženi oblik i tek onda sušili. Impresivna je i površina krovova unutar zidina, iznosi oko 100.000 m četvornih. Kao vezivno sredstvo pri ugradnji crijepa koristio se mort. Krovovi su imali maštovite dimnjake i tz. golubnjake da topli zrak može izlaziti van.  Vijek takvih crjepova je bio do 200 godina. Na žalost pri gore navedenim događajima najviše su stradali dubrovački krovovi. Za obnovu korištene su crvene kanalice- crjepovi oblikom slični nekadašnjim, ali ne i bojom. Zato danas umjesto zlatnog odsjaja krovova imamo lepezu crvene boje i samo ponegdje očuvane dijelove starih krovova po kojim je Dubrovnik bio daleko poznat. Danas umjesto raznolikih dimnjaka krovove „krase“ satelitske antene, krovni prozori i dograđivani dijelovi. Ipak, usprkos svemu, pogled na dubrovačke krovove je prekrasan osobito u rano jutro pri prvim sunčevim zrakama i pri zalasku sunca. Izgledaju kao da se kupaju u crvenom moru. Ipak šetnja zidinama je uvijek nezaboravan događaj.

Šetnju obično završim u nekoj od bočnih ulica Straduna uz čašu čuvenog Dingača.

 

                             Razlika u kvaliteti, boji i ljepoti starog i novog krova

                                                             panorama krovova

Dokaz negativnih promjena, kod obnovljenih krovova promijenjen je nagib i komplet izgled krova zbog proširenja stambenih prostora, a narušena spomenička vrijednost.

                                                      Ovdje sama pijem Dingač

                                         Jedna od najljepših ulica sa skalinama

Hronika jednog života
http://drijekavica.blogger.ba
12/07/2008 22:30